ODREĐENJE OSOBNOSTI POJEDINCA

Osobnost svakog pojedinca je različita, a rezultat je nekoliko čimbenika koji je određuju. Te čimbenike možemo podijeliti u četiri ključne kategorije (Meer, 2013).

U prvu kategoriju spadaju okolišni (engl. environmental) čimbenici. To su kultura, tradicija i okruženje koji definiraju stavove, vrijednosti, norme i percepcije pojedinca.

Potom dolaze nasljedni (engl. heredity) čimbenici, tj. čimbenici određeni pri začeću. Oni ne utječu samo na fizička obilježja osobe, nego i na spol, visinu, temperament, razinu nasljednih bolesti, razinu energije, biološki ritam i sl. (Robbins i Judge, 2009, str. 106). Značajem nasljednih čimbenika bavila su se mnogobrojna istraživanja, a koja su se kretala u tri smjera (Robbins i Judge, 2009, str. 106):

1. genetska pozadina ljudskog ponašanja i temperamenta kod male djece,
2. obilježja blizanaca razdvojenih nakon rođenja, a koji su odrastali u različitim okruženjima,
3. zadovoljstvo poslom tijekom vremena i u različitim situacijama.

Sva tri spomenuta smjera istraživanja daju snažnu potporu utjecaju nasljeđa.

Nešto rjeđe u literaturi su spominjani fizički (engl. physical) čimbenici poput visine i težine pojedinca, zatim spola, rase i drugih fizičkih obilježja osobe. Pristup se bazira na tome da s vremenom dolazi do promjene nekih od ovih obilježja, a što utječe na osobnost pojedinca.

I na kraju postoje situacijski (engl. situational) čimbenici. Naime, zahtjevi različitih situacija potiču različite aspekte nečije osobnosti, kao što je na primjer ponašanje pojedinca u kazalištu, u odnosu na ponašanje istog pojedinca na izletu.

Suprotno mnogobrojnim vjerovanjima, nasljeđe je ipak ključna odrednica osobnosti, iako se osobnost može mijenjati kroz vrijeme pod utjecajem individualnog razvoja, iskustva iz okruženja, te života i rada s drugim ljudima (Meer, 2013).

Interes za osobine ličnosti pojavio se još u antičkoj Grčkoj kroz koncept Četiri temperamenta (engl. Four Humors) koji je pokušao naći opravdanje ljudskom ponašanju (BBC, 2014). Riječ je o konceptu koji je razvio Hipokrat, koji je smatrao da temperament određuju tjelesni sokovi – krv, crna žuč, žuta žuč i sluz, tj. količina zastupljenosti tih tjelesnih sokova, a što definira kojem od četiri tipa pripada pojedinac – četiri tipa su sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik (Tanasijević, 2015). Ova se podjela osobina ličnosti održala sve do današnjih dana, u nešto izmijenjenom obliku (Wikipedia, 2016):

• sangvinik je prirodno ekstrovertiran, poduzetan i kreativan, te izvor nadahnuća za druge ljude; uživa u poslu u kojem je izraženo bavljenje drugim ljudima; svoje kreativno i brzo razmišljanje koristi za iznošenje novih ideja i projekata, a zadaci koji zahtijevaju samostalan rad mogu biti mukotrpni za zanesenog i društvenog sangvinika;
• kolerik je ekstrovertiran i samouvjeren, oštrouman i misli samostalno, cijeni uspjehe u radu i postavlja visoke ciljeve, voli kada je prisutno natjecanje i siguran je u svoje odluke; izrazito je racionalan i očekuje da će za svaki argument čuti dobre razloge; drugima lako izražava svoje ideje, ali je manje spreman slušati; uživa u vlastitoj produktivnosti, te nerado gubi vrijeme na sastanke, na odnose među zaposlenicima ili na trivijalne detalje; s druge strane brzo osuđuje, brzo donosi sud i tvrdoglav je;
• melankolik sporo reagira i sklon je introvertiranosti, troši mnogo vremena na planiranje i pripremanje, a malo na provođenje svojih planova u djela; on vidi probleme gdje kolerik vidi izazove i dobre prilike za sebe, ali u poslu ima prednost u svakom radu koji zahtijeva preciznost, dosljednost, analizu i organiziranje;
• flagmatik je introvertiran, jasan, koncizan i promišljen, te više voli posao koji pruža sigurnost, nego onaj koji je zahtjevan i s visokim postignućima; može upravljati birokratskim sustavom ili sustavom u kojem je hijerarhija jasno uspostavljena.

Od ovog koncepta do danas, razvijeno je mnogo modela koji pokušavaju identificirati i kategorizirati osobine pojedinaca u nekoliko grupa, a najrasprostranjeniji su Myers-Briggs indikator i Inventar „Velikih pet“.

Myers-Briggs indikator su razvile Isabel Briggs Myers i njena majka Katharine Briggs za vrijeme II. svjetskog rata, a počiva na opisima ličnosti Carla Junga (The Myers & Briggs Foundation, 2016).

Ovaj test osobnosti sastoji se od 100 pitanja, a kako bi se dobile četiri od ukupno osam kategorija osobnosti (The Myers & Briggs Foundation, 2016):

• • ekstroverti (engl. extraversion – E) ili introverti (engl. introversion – I),

• • osjetilni (engl. sensing – S) ili intuitivni (engl. intuition – N),

• • misaoni (engl. thinking – T) ili osjećajni (engl. feeling – F),

• • prosudbeni (engl. judging – J) ili perceptivni (engl. perceiving – P).

Nakon klasifikacije kategorija osobnosti, radi se daljnja klasifikacija na jedan od 16 tipova ličnosti prikazanih na slici 1. (The Myers & Briggs Foundation, 2016):

• • ISTJ – tihi, ozbiljni, praktični, realistični, odgovorni, organizirani na poslu, u kući i životu, cijene tradiciju i odanost;

• • ISFJ – tihi, prijateljski, odgovorni, savjesni, posvećeni ispunjavanju svojih obaveza, točni, lojalni, brinu za tuđe osjećaje i stvaraju ugodno okruženje na poslu i kod kuće;

• • INFJ – traže značenje i vezu među idejama, odnosima ljudi i materijalnim stvarima, traže uzroke motivacije drugih ljudi, savjesni su i predani kompaniji za koju rade, imaju jasnu viziju kako doprinijeti općem dobru, organizirani su i ustrajni u provođenju svoje vizije u djelo;

• • INTJ – originalni su i imaju volju za implementacijom svojih ideja i ciljeva, brzo povezuju činjenice, skeptični su i neovisni, s visokim standardima prema sebi i drugima;

• • ISTP – tolerantni i fleksibilni, tihi promatrači dok se ne pojavi problem, nakon čega reagiraju brzo i pronalaze dobro rješenje, analiziraju i pronalaze praktična rješenja, zainteresirani su za uzroke i posljedice, organiziraju činjenice prema logičnim principima;

• • ISFP – tihi, prijateljski, osjetljivi i ljubazni, uživaju u sadašnjem trenutku, vole fleksibilno radno mjesto i vrijeme, lojalni su i posvećeni vlastitim vrijednostima i ljudima koji su im bitni, ne vole sukobe;

• • INFP – idealistični, lojalni i posvećeni vlastitim vrijednostima i ljudima koji su im bitni, radoznali, brzi u pronalaženju mogućnosti, razumiju druge i rado im pomažu u iskorištavanju svojih potencijala, prilagodljivi, fleksibilni;

• • INTP – u potrazi za logičnim rješenjem svega što ih interesira, a interesiraju ih više ideje nego socijalna interakcija s drugima, tihi su, fleksibilni, prilagodljivi, imaju neobičnu sposobnost duboko se fokusirati na rješenje problema iz oblasti koja ih interesira, skeptični i analitični;

• • ESTP – fleksibilni i tolerantni, pragmatičnog pristupa fokusirajući se na rezultate, puni energije kada rješavaju probleme, spontani, uživaju u materijalnom blagostanju i načinu života, a najbolje uče radeći;

• • ESFP – prijateljski raspoloženi i rado primaju druge u svoje društvo, vole život, ljude i komfor, donose realističan pristup poslu i čine rad zabavnim, fleksibilni su i spontani;

• • ENFP – topli, entuzijastični i maštoviti, vide život kao mnoštvo prilika, brzo razumijevaju što se dešava oko njih, potrebna im je potvrda drugih, rado druge priznaju i podržavaju, spontani su i fleksibilni, često improviziraju i dobro se snalaze u govoru;

• • ENTP – brzi, genijalni, poticajni, oprezni, otvoreni, snalažljivi u rješavanju novih i izazovnih problema, vješti u generiranju konceptualnih mogućnosti i njihovom strateškom analiziranju, dobro čitaju druge ljude, a rutina im je dosadna;

• • ESTJ – praktični, realni, odlučni i brzi u provođenju svojih ideja, rado organiziraju ljude i projekte, fokusirani na efikasne rezultate, imaju jasne standarde koje sustavno slijede, ali očekuju i od drugih isto, te su ustrajni u implementaciji svoj planova;

• • ESFJ – topli, savjesni i kooperativni, vole harmoniju u svom okruženju, te su odlučni kako bi je uspostavili, vole raditi s drugima, a kako bi aktivnosti bile završene točno i na vrijeme, lojalni su, percipiraju želje drugih i trude se ispuniti ih, a priželjkuju priznanje za ono tko su i što rade;

• • ENFJ – topli, suosjećajni, osjetljivi i odgovorni, pod velikim su utjecajem tuđih emocija i potreba, vide potencijal u svakome, te žele pomoći u ostvarenju tog potencijala, lojalni, reagiraju na pohvale i kritike drugih, društveni, inspirativne vođe;

• • ENTJ – odlučni su i spremno preuzimaju vodstvo, vrlo brzo vide nelogične i neefektivne procedure i politike, razvijaju i implementiraju sustav koji rješava organizacijske probleme, uživaju u dugoročnom planiraju i postavljanju ciljeva, obično vrlo dobro informirani, uživaju u iznošenju svog znanja i prenošenju znanja na druge, pokatkad čak i vrlo grubo.

Slika 1.           16 osobina ličnosti prema Myers-Briggs indikatoru

Izvor: The Myers & Briggs Foundation (2016)

Iako je Myers-Briggs indikator najšire korišten instrument za procjenu osobnosti na svijetu, postoji veliki broj onih koji smatraju da ovaj instrument ipak nije valjano mjerilo osobnosti (Robbins i Judge, 2009, str. 109).

Godine istraživanja, uzimajući u obzir različite jezike i kulture, dovele su do konsenzusa mnogobrojnih istraživača oko temeljnih osobina ličnost, nazvanih „Velikih pet“ (engl. Big Five). Prva istraživanja koja će kasnije rezultirati današnjim modelom „Velikih pet“ započeta su još 1949. godine, a u kojima su od tada do danas učestvovali Fiske, potom Tupes i Christal, zatim Norman, Borgatta, Digman i Takemoto-Chock. Goldberg je 1981. godine aktualizirao dotadašnje nalaze, do kraja uobličio test ličnosti i dao naziv koji i danas model „Velikih pet“ nosi (John, Naumann i Soto, 2008). Danas je u primjeni nekoliko varijacija ovog modela, također nastalih kao rezultat istraživanja većeg broja autora, a nastavno na prethodna istraživanja, tako da su u primjeni modeli različitih autora, što je s jedne strane problem, a s druge strane prednost, zbog činjenice da je upravo veći broj međusobno neovisnih istraživača došao do istih ili približno istih dimenzija ličnosti, koje stoga ne predstavljaju teorijski pogled nego su rezultat detaljne analize pojedinaca (John, Naumann i Soto, 2008, str. 116-126).

Petofaktorski model sačinjava pet crta osobnosti, a to su ekstrovertiranost, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost ili neurotičnost, te otvorenost (Robbins i Judge, 2009, str. 119). Za razliku od velikog broja testova, a između ostalog i Myers-Briggs indikator, crte osobnosti prema ovom modelu ne analiziraju se u smislu krajnosti, nego se uzima u obzir procentualno učešće pojedinih crta osobnosti, a što se smatra temeljnom prednošću ovog modela, te stoga koristi u organizacijskoj, kliničko-zdravstvenoj i edukacijskoj psihologiji.

U nastavku je pregled temeljnih odrednica osobina ličnosti prema modelu „Velikih pet“ (na temelju: John, Naumann i Soto, 2008; Krapić, 2005; Mathis i Jackson, 2011; Robbins i Judge, 2009).

Ekstrovertiranost

Ekstrovertiranost (engl. extraversion) (vidi sliku 2.) je dimenzija koja obuhvaća razinu ugodnosti kada se radi o društvenim odnosima. Ekstroverti su obično pristupačni, pričljivi, dinamični, razgovorljivi, aktivni, živahni, puni entuzijazma, energični, dominantni, asertivni i društveni. Druga krajnost u odnosu na ekstroverte, introverti, su obično rezervirani, neaktivni, podređeni, šutljivi, mirni, povučeni, sramežljivi i tihi.

Slika 2.           Komponente ekstrovertiranosti

Ugodnost

Ugodnost (engl. agreeableness) (vidi sliku 3.) se odnosi na sklonost pojedinca da cijeni druge. Ljudi koji se nalaze visoko na dimenziji ugodnosti kooperativni su, topli, srdačni, simpatični, ljubazni, puni razumijevanja, tolerantni, velikodušni, empatični, altruistični, blagi, velikodušni i imaju povjerenja u druge. Ljudi koji se nalaze nisko na dimenziji ugodnosti su hladni, neprijatni, bezosjećajni, svadljivi, traže pogreške drugih i antagonistički su nastrojeni.

Slika 3.         Komponente ugodnosti

Savjesnost

Savjesnost (engl. conscentiousness) (vidi sliku 4.) je mjerilo pouzdanosti osobe. Jako savjesna osoba je odgovorna, uredna, precizna, ustrajna, marljiva, organizirana, temeljita, sklona planiranju, efikasna, pouzdana i uporna. Ljude koji imaju niske rezultate na ovoj dimenziji lako je omesti, neorganizirani su, površni, nepažljivi i nepouzdani.

Slika 4.         Komponente savjesnosti

Emocionalna stabilnost

Emocionalna stabilnost (engl. emotional stability) (vidi sliku 5.) često se naziva i neuroticizam, prema svojoj suprotnosti neuroticizmu (engl. neuroticism), a opisuje sposobnost osobe da podnese stres. Emocionalno stabilni ljudi obično su smireni, uravnoteženi, strpljivi, opušteni, samopouzdani i sigurni. Ljudi s visokim negativnim rezultatom obično su nervozni, tjeskobni, napeti, anksiozni, ranjivi, impulzivni, nestrpljivi, neraspoloženi, osjetljivi, deprimirani i nesigurni.

Slika 5.         Komponente emocionalne stabilnosti

Otvorenost

Otvorenost prema iskustvu (engl. openness) (vidi sliku 6.) odnosi se na raspon interesa osobe i na njezino zanimanje za nova iskustva. Krajnje otvoreni ljudi su kreativni, znatiželjni, širokih interesa, maštoviti, otvoreni za kontakt s različitim ljudima i običajima, informirani, inteligentni i imaju osjećaj za umjetnost. Ljudi na drugoj krajnosti dimenzije otvorenosti su konvencionalni, slabo informirani i osjećaju se ugodno isključivo kada im je sve poznato.

Slika 6.         Komponente otvorenosti

Psihološki testovi koristili su se još od II. svjetskog rata, ali se nisu smatrali pouzdanima dok osamdesetih godina prošlog stoljeća psiholozi Frank Schmidt i John Hunter svojim istraživanjima nisu dokazali suprotno (American Psychological Association, 2004). Od tada počinje ubrzan razvoj alata za mjerenje osobnosti.

U psihologiji se danas za proučavanje psihologijskih fenomena i psihičkih procesa koriste različite metode, a najčešće korištene metode su (Brlas, 2010, str. 17-19):

• samoopažanje, tj. sustavno opažanje vlastitih psihičkih procesa,
• opažanje u prirodnim uvjetima, tj. sustavno opažanje ponašanja drugih ljudi u onim situacijama u kojima se promatrano ponašanje stvarno odvija,
• studija slučaja, tj. metoda koja se koristi kada nije moguće ispitati ili opažati veći broj osoba,
• anketno ispitivanje ili primjena upitnika koristi se u slučajevima kada nije moguće opažati ponašanje ljudi u pojedinim situacijama, a istovremeno omogućava značajnu uštedu vremena,
• eksperiment, tj. postupak kojim se namjerno izazivaju neke pojave radi opažanja ili mjerenja.

Svaki od navedenih metoda ima svoje prednosti i nedostatke, te odabir metode ovisi isključivo od zahtjeva predmetnog istraživanja. Tako se npr. opažanje u prirodnim uvjetima koristi kada oni koje se opaža ne mogu sami dati iskaz o svojim psihičkim procesima (npr. djeca) (Brlas, 2010, str. 19). Nadalje, preporučljivo je kombinirati više metoda kako bi se dobili što potpuniji podaci o psihičkim procesima i ponašanju ljudi (Brlas, 2010, str. 19).

Najčešća metoda koja se koristi u organizacijskoj psihologiji jest anketa za samoprocjenu i to zbog svoje jednostavnosti i brzine korištenja (Robbins i Judge, 2009).